Analizirajući malo stajališta zagovarača trećeg entiteta u BiH dobih jednu sasvim drugu sliku od one koja se u prvi mah nameće. Taj treći entitet vole nazvati hrvatskim entitetom. Međutim, po profilu i političkoj naravi zagovornika trećeg entiteta ne stječem baš takav dojam. Nekako mi se više čini da interesna skupina zagovarača trećeg u biti zagovara drugi entitet. Drugi srpski. On jeste treći, ali ne znam po čemu bi bio hrvatski?

Po broju onih koji ga zagovaraju, ne bi se reklo da je baš hrvatski. Više je Srba kojima taj entitet znači sve. I nije dovoljno da se pojedini zagovornici tog entiteta izjašnjavaju kao Hrvati da bi taj entitet uistinu bio hrvatski. No nisu ni svi Hrvati među onima koji se izdaju za Hrvate. Ima tu i Jugoslavena, a možda i nekih drugih naroda i narodnosti.

Nerijetko pobornici trećeg entiteta progovore srpskim jezikom. Ćirilica im nije strana, dapače služe se njome potpuno ravnopravno. Valjda im se bratstvo i jedinstvo uvuklo pod kožu. Pod uvjetom da brat nije obrezan, jer ako je obrezan to automatski znači da nije jedinstven (fali mu nešto), odnosno jednak. I kao takav ne može zajedno u kolo bratstva i jedinstva sa drugom braćom koja su "čitava".

Crveni karton od takve družbe su već odavno dobili svi oni Hrvati koji ne misle kao oni. Možda bi brojka od 500.000 Hrvata bila prevelika, ali svakako je više onih Hrvata koji nisu za takav tzv. hrvatski entitet kojeg zagovara sigurno manji broj deklariranih (nad)Hrvata. Naravno kada se govori o brojkama misli se na prijeratni broj Hrvata u BiH. Danas je brojnost Hrvata osjetno manja u BiH tako da se zagovornici trećeg entiteta polako približavaju onoj magičnoj brojci – pola, plus jedan. Taj jedan je bitan. Jer o njemu ovisi sudbina pola milijuna Hrvata u BiH. Pola milijuna koje nitko ništa neće pitati. Pola milijuna Hrvata koji ne smiju reći da su protiv trećeg entiteta ako u njemu nema njih samih, jer im autonomaši odmah prišivaju atribute koji su izvorno iz srpske propagandne kuhinje. Tako su oni Turci, daidže, sarajevske sluge, poturice, izdajice… i što već sve ne.

Oni koji od trećeg entiteta ne vide nikakvo drugo rješenje za Hrvate u BiH, isti su onima koji od stabla ne vide šumu. Jer da im je u interesu riješiti svehrvatsko pitanje u BiH onda bi se zamjetno drukčije ponašali. Njima je danas draži Beograd nego Zagreb. Najblaže rečeno. Zagreb im se čak i gadi. Ništa neobično. Tipično srpski ili bolje je reći velikosrpski, bolesnosrpski. Tadić i Beograd su im isto što i Dodiku, a Josipović je nepoželjan. Hrvatski predsjednik se poklonio žrtvama rata u Ahmićima i time zadao težak udarac trećem entitetu. Svojevremeno desetogodišnje pljuvanje po Mesiću očito je u bliskoj vezi sa ignoriranjem i omalovažavanjem Josipovića.

Na njihovu žalost Srbi nikada neće dobiti taj svoj Drugi entitet, ali svejedno volio bih vidjeti kako bi se neke stvari odvijale u takvoj velikosrpskoj tvorevini. Najvjerojatnije da bi se HDZ BiH i SNSD spojili u jednu stranku koje bi se po logici stvari zvala HSNSD. Dodik bi bio predsjednik stranke, a Čović specijalni supervizor za Hercegovinu. » Vasic bi ostao glasnogovornik jer očito dobro radi svoj posao. A » Slavuj bi mogao dogurati čak i do predsjednika HVIDR-e.

A što bi bilo s ostalim Hrvatima? Onih pola milijuna bosanskih nesretnika?

Politika trećeg entiteta koja svoje korijene vuče još iz 1992. godine već se pobrinula za polovinu od tog broja. Raseljeni su i nitko nije mrdnuo onom stvari da se netko od njih vrati. Ono malo Hrvata koji su se vratili mogu zahvaliti svojoj ljubavi za rodnim krajem i jakom odlučnošću da ne pomru u tuđini. Ali većini njih se truje ljubav za rodnom grudom tako da veliki broj njih nije uspio trajno vratiti se na svoju očevinu i djedovinu. Ne dozvoljavaju im upravo oni koji nam naturaju treći entitet kao hrvatski interes. Srbi iz Republike Srpske i njihovi pobratimi iz naših redova koje nije stid reći da su Hrvati.

Dakle, kukavičje jaje zvano treći entitet je u stvari Drugi srpski entitet, što u konačnici znači i kraj BiH kao države. U srcu Europe nastala bi islamska država. Srbija bi konačno došla do Une. Preostali bosanski Hrvati bi napučili Hrvatsku… a što bi bilo s Hercegovinom? E tu se priča postaje zagonetna. Ako im se ponovo ne ukaže Gospa ili možda prije Sveti Savo od njih neće biti ništa. Hrvatska ih neće, jer se u Hrvatskoj ukazao nečastivi hercegovačkog porijekla, pa im stoga drugi đavoli te vrste nisu potrebni. A i oni sami nisu za nju. Stoga ih nećemo siliti.

Biti će sretan onaj tko to doživi. Uživat će makar u nečemu od nabrojanog.

Radije bih Srbima uzeo trećinu Republike srpske nego što bih im dodijelio još jedan entitet. Ali ako je treći onda ne bih se trebao protiviti i trećem entitetu jer sve što je treće to je ionako srpsko. A nisu nam četnici uzalud tijekom rata (a znaju i danas) pokazivali provokativno tri prsta? Sada tek shvaćam da su nam još tada time nagovještavali treći entitet.

Neka ih vrag nosi, ali bez mene i mojih daidža. Mi smo preživjeli i veće zulume pa ćemo i ovaj treći.

dean.rant@domaljevac.com