Koliku važnost imaju sljedeći parlamentarni izbori u BiH pokazuje nam i predizborna kampanja koja se zahuktala, a da službeno nije niti počela. Reko bih, nikada se ranije u boj za fotelje nije išlo kao ove godine. Kako se čini najžešće su stranke na vlasti. Oni znaju kako je vlast slatka, a bogme znaju da im gori pod nogama i da im neće biti lako zadržati postojeće pozicije još jedan mandat.

Nisam uvjeren da je ta silna borba i energija koju naši političari eksponiraju usmjerena u korist naroda. Sve mi više njihova borba liči na borbu za njihove osobne pozicije. Jer očita je namjera i želja da se izbori "moraju" dobiti po svaku cijenu. Političari stavljaju veliki ulog. Pobjedom će dobiti sve, a porazom gube i te kako puno. Politika pak ne može puno izgubiti kao ni dobiti. Jer u slučaju promjene vlasti najčešće se desi po onoj narodnoj; sjaši Kurta da uzjaši Murta. Malo je ili nimalo političara kojima je stalo do naroda, građana ili kako bi u žargonu bosanske čaršije rekli, do raje. Praksa je pokazala da su osobni interesi ispred svih, pa čak i jedini.

U svojim predizbornim aktivnostima najučinkovitiji je svakako HDZ BiH. On ima neprijatelje koje treba poraziti, ako je moguće i prije nego što sami izbori dođu. To su sve druge stranke s hrvatskim predznakom. Manje stranke HDZ BiH vješto odigrava petom. Čović je utemeljio novi HSP (HSP HB) koji će se suprotstaviti Jurišićevom HSP kojemu će otrgnuti nekoliko glasova. Taman toliko da Jurišić sa svojim HSP-om ostane ono što jeste mala stranka. Problem sa HSS/NHI je riješen instaliranjem neupitnog Čovićevog igrača Ljiljane Lovrić za predsjednicu stranke. Tako da je za sada HSS/NHI siguran i neće biti smetnja Draganu Čoviću da učvrsti svoju vlast i produži si mandat na još četiri godine.

Tamo gdje HDZ ne može izravno utjecati to su Lijanovići i dakako HDZ 1990. No i za njih politički i izborni stratezi velikog HDZ-a imaju penicilin. Sasvim je očito da je već upregnuta promidžbena mašinerija u medijima u kojima HDZ BiH ima utjecaja. A oni taj utjecaj nisu kupovali kod malih nego su išli izravno u glavu. Dakle najutjecajniji i najpopularniji list kod Hrvata već je počeo odrađivati svoj posao za Čovića i ekipu. Cilj im je sotonizirati i diskreditirati HDZ 1990 kao glavnog takmaca "sestrinskoj"stranci pa se napada predsjednik "devedesetke" Ljubić kao i ministri iz reda te stranke. Ponovo se podmeću klipovi o ujedinjenju i sličnim nebulozama, a istovremeno se Čović i ekipa kuju u zvijezde te unaprijed proglašavaju pobjednicima i stvarnim braniteljima hrvatskih interesa u BiH. Kakve "hvalospjeve" trpi HDZ 1990 u sličnoj mjeri se časte i Lijanovići, doduše nešto manjim intenzitetom u žustrinom što je za očekivati jer se realno radi o manjem i slabijem takmacu.

HDZ BiH već izlazi sa svojim programom. Obilazi hrvatske općine i županije. Svugdje se predstavlja kao neprikosnoveni suveren. U nekim medijima se veliča do te mjere da ga se smatra ekskluzivnim predstavnikom Hrvata, a drugi politički subjekti su svakako "persona non grata" pogotovo tamo gdje HDZ BiH stane svojom nogom.

Zanimljiv je i program kojim HDZ želi osvojiti povjerenje birača. On se zasniva na sličnoj demagogiji kao i programi iz ranijih godina. S tim da Čović sada ima jednu provjerenu floskulu koje će se držati kao pijan plota jer ona mu sigurno donosi pobjedu. Retorika kojom je Dodik sa SNSD-om preuzeo praktično svu vlast u Republici Srpskoj svakako pali. Obećaj narodu ono što narod hoće da čuje i uspjeh je zagarantiran. Nacionalne stranke koje vode ovu zemlju vječito si pripremaju teren i plodno tlo za svoju opstojnost. Važno je međunacionalne odnose držati vječito zategnutim gdje nacionalne stranke uskaču kao simboli zaštitnici naroda. Narod im slijepo vjeruje jer boji se za svoje hrvatstvo, srpstvo, bošnjaštvo.

Tako HDZ BiH bezrezervno forsira tezu o ugroženosti i neravnopravnosti Hrvata u BiH. Nažalost ta teza nije daleko od istine kojoj je pak bliža činjenica da je hrvatski narod u takav položaj doveo upravo HDZ BiH. I kako oni misle biti ti koji će Hrvatima ispraviti možda nepopravljivu situaciju. A popravljaju je punih 18 godina. U konto sigurne HDZ-ove kampanje dakako ide i priča o trećem entitetu. Kada se ta priča predstavi kao jedino rješenje za spas Hrvata u BiH recept za sigurnu pobjedu je pripremljen.

Nema sumnje da ću pretrpjeti kritike tipa kako mrzim Hercegovce, Čovića, HDZ BiH. Ne mrzim ih i nije do mene. Nego zadnja rečenica iz gornjeg pasusa krije odgovor tko koga ne simpatizira. Naime u njoj je rečeno da je politika HDZ BiH rješenje za spas Hrvata u BiH?! A koncept trećeg entiteta može biti rješenje za "spas" Hercegovine. Bosne tj. bosanskih Hrvata tu nema. Koliko će tim projektom i sami Hercegovci biti spašeni, otom potom. Uostalom, sve ostale stranke su praktično iz Hercegovine i na čelu svih su Hercegovci, a prema njima nisam jednako kritičan kao prema Čoviću i njegovom HDZ-u. Nisam zaboravio na HSS/NHI i ljepuškastu Ljiljanu Lovrić koji kao da nisu iz Hercegovine. Svejedno mogu biti iz Zanzibara, ali njena otvorena politička potpora Čoviću je svrstava u isti koš.

U istom tonu dakako ću počastiti i političku elitu u Županiji Posavskoj. Za njih je Čović Zeus koji će ih ionako zbrinuti. Većina njih ima osobne karte (i imovinu, dakako) u Hrvatskoj, a do Bosanske Posavine im je stalo k'o do lanjskog snijega. Uostalom to su oni svojim radom i do sada pokazali.

Ako ćemo biti iskreni nije njima stalo niti do Čovića niti do HDZ BiH, nego su im dragi njegovi šoldi. Sutra da Čović posrne svi bi mu od posavskih političara okrenuli leđa i okrenuli se nekom novom političkom tutoru i donatoru. A u tomu bi prednjačili najbliži njegovi ljudi u koje on sada ima povjerenja. Jer mali je ovo grad i u njemu sve se zna… tako nekako glase stihovi jedne novokomponirane pjesme s kojim bi mogli potkrijepiti naše dojmove o raspoloženju i naravi "velikih" Hrvata u Posavini.

S druge strane HDZ se boji SDP-a. Prije svega njihova kandidata za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Nekako stječem dojam da se silna energija troši baš na sprečavanje mogućnosti ponavljanja slučaja Komšić. Ne samo da Komšić i ala Komšići nemaju kvalifikacije "dobrog Hrvata", nego se s pravom može postaviti pitanje jesu li takvi uopće Hrvati?. Koje kriterije treba da ispunjava kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH, a da pri tome ne bude u medijima nabijan na kolac kao kakav izrod i antihrvatski element? Po svemu sudeći naš čovjek za Predsjedništvo BiH može biti samo onaj Hrvat koji mrzi muslimane. Odnosno Bošnjake, bolje je reći tako jer je musliman znatno širi pojam. Što su njegova mržnja i prijezir veći to je bolje. Bilo bi dobro da je ratovao protiv Armije BiH. Otegotna okolnost bi mu bila da je ratovao protiv Srba jer u tom slučaju Dodik neće biti pretjerano zadovoljan. Primjerice netko kao Lozančić nema nikakve šanse. Valjda zato što je zaradio metak HVO-a. Možda će veću šansu imati neki drugi koji je kao i on ušao u HVO u drugoj polovini rata, ali će zbog nekih drugih kvalifikacija biti podobniji. Ili pojednostavljeno rečeno; Hrvatski kandidat je mio iz koje stranke bio samo neka je HDZ-ovac, a uz to još i Hercegovac. Ih pravi, majka ga rodila. Samo je valjda svima jasno da to ne može biti nitko od Lijanovića ili iz "devedesetke" jer oni nisu pravi Hrvati. A Jurišićev igrač? Nikako, bolje i Komšić nego netko tko u svojim istupima zna spomenuti pitanje Posavine, jer takvi će drugu Miloradu biti najomraženiji, a s Dodom treba biti u pobratimskom odnosu jer je on jamac za ostvarenje hrvatskog sna (jesam li napisao hrvatskog ili hercegovačkog... hrvatskog, dobro je, pomislih da sam pogriješio).

Kako onda da jedan Posavac bude kandidat za hrvatskog člana Predsjedništva BiH. Ma ni pod razno. Nema šanse. To je praktično jedina sigurna stvar kod ovih izbora. Kada bi se to desilo prestao bih pisati političke kolumne za sva vremena. To smijem obećati. Ma razbit ću tipkovnicu i neću više niša pisati ostavit ću samo miša i s njime ću klikati po internet sadržajima. Nek' se nađe.

Koliko je ova istina smiješna i tragična toliko je bolna i poražavajuća. Ona nam praktično govori sve. O stanju nacije, o Hrvatima središnje Bosne, Posavine i Hercegovine. O politici i političkoj doktrini koju generira centar političke moći Hrvata u BiH. O iskrenosti i podvalama. O našem jedinstvu i ravnopravnosti unutar samog hrvatskog korpusa.
Na kraju čovjek može samo da zaključi da političari nisu vrijedni te naše patnje i silnih frustracija ma koliko nam servirali podvale o tobožnjoj brizi za hrvatskog čovjeka. Jer političke elite imaju samo jednu brigu, a ona se sastoji u stvaranju uvjeta za dalju mužnju naroda i osobni prosperitet u tobožnje ime tog istog naroda. A Hrvati očito nisu svi isti među jednakim, barem ne u BiH.

Dean Rant [ e-Posavina.com ]